Šta je čistoća – taharet

Allah Uzvišeni obavezao je muslimana da očisti svoju nutrinu od širka i svih drugih duhovnosrčanih bolesti, i da drži čistim svoje tijelo od svih neprijatnosti i grijeha.

Šta je čistoća – taharet

Taharet u osnovi znači čistoća, bistrina i uređenost.

Allah Uzvišeni naredio je muslimanu da održava čistim svoje unutarnje i vanjsko stanje. Svoju vanjštinu će održavati čistom tako što će izbjegavati javne grijehe, ružne i pokuđene stvari i nečiste tvari. Unutrašnje stanje će biti čisto kada oslobodi srce od širka – pripisivanja Bogu sudruga, i drugih mahana kao što su oholost, zavidnost, mržnja, lukavstvo i slično. Kada musliman ispoštuje navedene obaveze, zadobit će Allahovu ljubav kako je Uzvišeni i obećao: Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste. (El-Bekara, 222.).

Za obavljanje namaza Allah Uzvišeni naređuje vjernicima da se očiste, jer to je pokorno dozivanje i susret između roba i Njegovog Gospodara. Ako se čovjek posebno priprema, dotjeruje i oblači za susret sa uvaženom ličnošću: kraljem, predsjednikom, šta onda kazati za onoga koji se želi susresti sa Vladarom svih vladara, Allahom Svevišnjim.

Kakvo se čišćenje traži za namaz?

Svevišnji Gospodar zahtijeva od muslimana posebnu vrstu šerijatskog obredoslovnog čišćenja prilikom namjere obavljanja namaza, doticanja – držanja Kur’ana, prilikom tavafa – počasnog kruženja oko Ka’be, dok u drugim prilikama takvu vrstu čišćenja čini pohvalnom kao što je u situaciji čitanja Kur’ana bez doticanja istog, upućivanja dove, polaska na počinak i tome slično.

Pri namjeri obavljanja namaza musliman je dužan da se očisti od dvoga:

 

Od fizičke nečistoće – nečistih tvari

i od hadesa (stanja male ili velike fiktivne nečistoće).

Kako se postiže čistoća – taharet

  • Nečisto (nedžase ili nedžis) to su fizičke stvari/tvari koje je Šerijat okarakterizirao osobinom neprijatnosti i prljavosti, koje se pri namjeri obavljanja nekog ibadeta moraju ukloniti i očistiti.
  • Osnovno polazište šerijatskog tretiranja stvari jeste da su one dopuštene (mubah) i čiste (tahir), a da je stanje nečistoće osobina koja ih usputno može zadesiti. Na osnovu toga, ako posumnjamo u čistoću odjeće i ne uspijemo se uvjeriti u prisustvo nečiste tvari na njoj, po osnovnom polazištu smatrat ćemo odjeću čistom.
  • Kada želimo obaviti namaz, potrebno je ispuniti uvjet čistoće, odnosno da na našem tijelu, odjeći i na mjestu gdje ćemo obaviti namaz ne bude prisutna neka šerijatski nečista tvar.

Šerijatski nečiste (s)tvari:

1 Izmet i mokraća čovjeka
2 Krv, osim ako se radi o izuzetno neznatnoj količini.
3 Izmet i mokraća svih životinja koje su zabranjene (haram) muslimanima za jelo. (vidi str. 187).
4 Pas i svinja.
5 Uginule životinje – krepalina ili lešina (misli se na sve životinje, pa i one halal – dopuštene za jelo koje nisu usmrćene – priklane na vjerom-propisan način. (Vidi str. 188). A što se tiče čovječijeg leša, u pogledu čistoće, i uginulih riba i kukaca, oni se smatraju čistim, pa se ribe i kukci bez šerijatskog klanja mogu jesti.

 Dovoljno je u otklanjanju nečisti da se odstrani njena fizička tvar bilo kojim čistećim sredstvom.

Odstranjivanje nečisti

Prilikom čišćenja tijela, odjeće ili mjesta na kojem se nalazi neka nečistoća, dovoljno je otkloniti samu fizičku tvar i njenu suštinu (dijelovi i tragovi koji su uklonjivi), koristeći bilo koje sredstvo predviđeno Šerijatom za uklanjanje nečisti, bila to voda ili nešto drugo, jer je Šerijat naredio samo uklanjanje nečisti ne uvjetujući brojnost ili način čišćenja, osim pri odstranjivanju nečisti psa (slina, mokraća, izmet) gdje se nalaže pranje sedam puta vodom s tim da jedno pranje bude i prašinom. Međutim, druge nečistoće, dovoljno je da se ukloni fizička supstanca nečisti i njena suština, makar se zadržali tragovi boje i mirisa, jer to ne osporava ostvarenje čistoće kako je Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, kazao jednoj ashabijki koja je pitala o čišćenju tragova mjesečnice sa odjeće: “Dovoljno je da opereš krv, a trag koji ostane nema posljedice.” (Ebu Davud, 365).

Adabi – pravila ponašanja pri obavljanju nužde i način čišćenja

  • Pohvalno je ući u toalet lijevom nogom, učeći dovu: Bismillahi, Allahumme inni euzu bike mine’l-hubsi ve-l-habaisi. (S imenom Allahovim. Moj Allahu kod Tebe zaštitu tražim od džina; i muških i ženskih).
  • Iz toaleta se izlazi desnom nogom, uz dovu: Gufraneke! (Oprost od Tebe tražim, Allahu!).
  • Obaveza je prilikom obavljanja nužde sakriti avret (stidni dio tijela) od pogleda ljudi.
  • Zabranjeno je obavljati nuždu tamo gdje se ljudima može načiniti neprijatnost i šteta.
  • Na otvorenom prostoru, zabranjeno je obavljati nuždu u rupe, iz razloga što to mogu biti skrovišta životinja, pa da im se naudi ili da one naude osobi koja obavlja nuždu.
  • Prilikom nužde, traži se da leđima ili prsima ne budemo okrenuti u pravcu kible (Ka’be), a na otvorenom prostoru, gdje nema nikakvog fizičkog zaklona, to je obaveza, jer je Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao: “Kada odete obaviti nuždu, ne okrećite se prsima, a ni leđima prema kibli, bila to mala ili velika nužda.” (El-Buhari, 386 i Muslim, 264).
  • Obaveza je čuvati odjeću i tijelo da je ne poprska mokraća ili izmet, a u slučaju da se to desi, potrebno je oprati onečišćeni dio.
  • Nakon obavljene nužde, potrebo je učiniti jedno od dvoje:
Očistiti tijelo od ostataka mokraće i izmeta vodom – istindža.

or

Ili izvršiti čišćenje, najmanje tri puta, a u potrebi i više od toga, nekim drugim čistećim sredstvom: toalet papirom, kamenčićima i tome slično – istidžmar.

Hades – stanje fiktivne nečistoće koje zahtijeva obredoslovno čišćenje

  • Hades je fiktivno stanje nečistoće u kojem se nađe čovjek, a onemogućuje mu obavljanje namaza prije nego izvrši šerijatsko čišćenje. To nije stvarna, fizička nečistoća.
  • Hades je fiktivno stanje nečistoće, a otklanja se abdestom (obredoslovno šerijatsko čišćenje) ili gusulom (obredoslovno šerijatsko kupanje), pri čemu se koristi čisteća voda. To je obična voda koja se nije pomiješala sa nečistom tvari, pa joj ta nečist promijenila miris, okus ili dodala boju.

Hades – fiktivno stanje nečistoće, dijeli se na dvije vrste:

 
Hades koji obavezuje čovjeka da se abdesti, pri želji ostvarenja stanja čistoće – tahareta, i taj se zove mali hades.
Hades koji obavezuje čovjeka da se gusuli – sapire cijelo tijelo čistećom vodom, pri želji ostvarenja šerijatske čistoće – tahareta, i ovaj se naziva veliki hades.

Hades mali – stanje male fiktivne nečistoće i abdest

Stanje čistoće – tahareta bit će pokvareno i musliman je obavezan abdestiti u sljedećim situacijama:

  1. Vršenje male ili velike nužde, te izlazak bilo čega na ta dva otvora, kao što je vjetar i slično. O stvarima koje kvare abdest, Uzvišeni je rekao: … ili ako je neko od vas obavio prirodnu potrebu. (En-Nisa’, 43.). A Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, o onome ko sumnja da li je pokvario abdest puštanjem vjetra u namazu, rekao je: “Neka ne napušta namaz sve dok ne čuje glas ili osjeti miris.” (El-Buhari, 175 i Muslim, 361).

    Abdest kvari odsutnost razuma zbog sna, ludila ili opijanja.

  2. Doticanje spolovila direktno sa strašću, o čemu je Vjerovjesnik, Allah mu mir i spas darovao, rekao: “Ko dotakne svoje spolovilo neka se abdesti.” (Ebu Davud, 181).
  3. Jedenje devijeg mesa, o čemu su ga pitali njegovi drugovi: “Hoćemo li se abdestiti nakon jedenja devijeg mesa?!”, a on im, Allah mu mir i spas darovao, odgovorio: ”Hoćete!” (Muslim, 360).
  4. Odsutnost razuma zbog nesvjesti, ludila, sna ili opijanja.