To podrazumijeva vjerovanje i prihvatanje svega što je Allah Uzvišeni potvrdio za Sebe u Kur’anu ili Sunnetu Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, od imena ili atributa, na način kako to Njemu Svemogućem dolikuje.

Allah Uzvišeni ima najljepša imena i savršene attribute, niko Mu nije sličan u tome, o čemu je On kazao: Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi. (Eš-Šura, 11.). Allah Uzvišeni je čist od bilo kakve sličnosti sa nekim od Svojih stvorenja, kako u imenima tako i u atributima.

Neka Allahova imena:

Rekao je Allah Uzvišeni: Milostivi, Svemilosni (El-Fatiha, 3.) / Er-Rahman, Er-Rahim/

Rekao je Allah Uzvišeni: On sve čuje i sve vidi. (Eš-Šura, 11.) / Es-Semi’, El-Besir/

Rekao je Allah Uzvišeni: A On je silan i mudar. (Lukman, 9.) / El-Aziz, El-Hakim/ .

Rekao je Allah Uzvišeni: Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni. (El-Bekara, 255.) / Allah, El-Hajj, El-Kajjum/)

Rekao je Allah Uzvišeni: Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo. (El-Fatiha, 2.) / Allah, Rabbu-l-alemin/

Plodovi vjerovanja u Allahova lijepa imena i savršene atribute

  1. Povećanje spoznaje o Allahu Uzvišenom. Onaj ko povjeruje u Allahova imena i Njegove atribute povećat će svoju spoznaju o Allahu Svemilosnom. Time će njegovo vjerovanje biti dodatno osnaženo, uvjerenje u Allahovu jednoću ojačano a srce bi se takvom spoznajom trebalo ispuniti još većom ljubavlju i čežnjom prema Allahu, poštovanjem i predanošću Njemu Svemogućem.

  2. Zahvaljivanje i veličanje Allaha Uzvišenog Njegovim lijepim imenima, što se inače ubraja u najodabraniji zikr – slavljenje Allaha Sveznajućeg, jer je On rekao: O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite. (El-Ahzab, 41.).

  3. Upućivanje dove i traženje pomoći od Allaha Uzvišenog Njegovim lijepim imenima, Svemogući je u Kur’anu kazao: Allah ima najljepša imena i vi Ga molite njima. (El- ‘Araf, 180.). Naprimjer, da molitelj u dovi kaže: “O Opskrbitelju (Ja Rezzaku), opskrbi me! O Ti koji pokajanja primaš (Ja Tevvabu), primi moje pokajanje! O Milostivi (Ja Rahimu), smiluj mi se!”

Najveći stupanj imana – vjerovanja

Iman je podijeljen po stupnjevima, tako da griješenjem i zaboravom na Allaha iman – vjerovanje muslimana opada i slabi, dočim se iman pokornošću Allahu Uzvišenom i činjenjem ibadeta, dobrih djela i pokazivanjem strahopoštovanja prema Allahu Svemogućem, srazmjerno tim djelima povećava i jača.

Najveći stupanj vjerovanja – imana u terminologiji Šerijata naziva se ihsan (dobročinstvo), a Allahov Vjerovjesnik, Allah mu mir i spas podario, definirao ga je riječima: “Da robuješ – pokoravaš se Allahu kao da Ga vidiš, pa iako ti Njega ne vidiš, On tebe doista vidi!” (El-Buhari, 50 i Muslim, 8).

Zato budi svjestan u svakom stanju: dok sjediš, stojiš, kada se šališ i kad si ozbiljan, da te Allah Uzvišeni vidi i da gleda u tebe. Iz tog razloga, ne čini grijeh kad znaš da te Allah Uzvišeni vidi. Ne dopusti da te savlada strah i beznađe uz spoznaju da je Allah Svemogući uz tebe. Kako se možeš osjećati usamljenim ako dozivaš i moliš Allaha Uzvišenog u svojim dovama i namazu?! Kako ti duša može omiliti grijeh ako si uvjeren da Allah Sveznajući poznaje tvoju skrivenu i javnu stranu života?! Pa čak i kad posrneš i pogriješiš, povratiš se i pokaješ, oprost od Allaha Uzvišenog zamoliš, a On ti oprosti i pokajanje usliša.

Plodovi vjerovanja u Allaha Uzvišenog

  1. Allah Uzvišeni otklanja od vjernika sve ružno i štetno. On ih izbavlja iz teškoća, čuva ih od spletki neprijatelja, kako je i objavio: Allah doista štiti vjernike. (El-Hadždž, 38.).

  2. Vjerovanje je uzrok lijepog i ugodnog života. Uzvišeni je kazao: Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život. (En-Nahl, 97.).

  3. Vjerovanje oslobađa dušu (psihu) od svih praznovjerja, zabluda i strahova. Ko povjeruje istinski u Allaha Uzvišenog, on se predaje Allahu Svemogućem u svemu, jer On Uzvišeni je Gospodar svjetova, On je jedini Bog pored Kojeg nema drugog boga, tako da vjernik s tim spoznajama ne boji se stvorenja, ne oslanja se i ne ovisi o ljudima, zbog čega postaje slobodan i oslobođen svih praznovjerja i zabluda.

  4. Zadobijanje Allahovog zadovoljstva, što predstavlja najveći plod i rezultat vjerovanja, a time se zaslužuje ulazak u Džennet, uspjeh uživanja u vječnoj blagodati i Allahova potpuna milost.