Nepravda i bespravna zarada/uzurpacija tuđe imovine ili prava

 Prisvajanje tuđega, makar i u maloj količini, predstavlja prestup i težak grijeh .

Nepravda je najogavniji čin kojeg je islam zabranio, Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Nepravda je tmina/mora Sudnjega dana.” (El-Buhari, 2315 i Muslim, 2579).

Prisvajanje tuđeg, otimanje ili uzurpacija je jedan od velikih grijeha, makar to bila i mala vrijednost, za koju Uzvišeni prijeti žestokom kaznom na ahiretu. Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Ko nepravedno prisvoji i koliko pedalj tuđe zemlje, na Sudnjem danu će biti natovaren za toliku mjeru sa svih sedam zemalja.” (El-Buhari, 2321 i Muslim, 1610).

 

Primjeri nepravde i bespravnog prisvajanja tuđega u poslovno-materijalnim odnosima:

  1. Prisila: Nije dopuštena prisila u bilo kojem obliku poslovanja, jer poslovni ugovori nisu valjani osim uz pristanak i zadovoljstvo obje ugovorne strane. Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Kupoprodaja je ispravna samo uz dobrovoljni pristanak.” (Ibn Madže, 2185).
  2. Prevara i obmana s ciljem bespravnog sticanja koristi i imovine, što je strogo zabranjeno kako nas obavještava Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao: “Ko nas vara, nije od nas.” (Muslim, 101).Povod iskaza navedenog hadisa je događaj u kojem se navodi da je Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, naišao pored čovjeka koji je prodavao hranu (žito) na pijaci, uskupljenu na kamari, pa je Poslanik gurnuo ruku u nju i osjetio vlažnost, te je upitao: “Vlasniče hrane, šta je ovo?!”, a ovaj odgovori: “Nebo (kiša) ga raskvasilo.” Na ove njegove riječi, Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, reče: “Zašto ga nisi stavio na vrh kako bi ljudi to mogli vidjeti?!”, – dodajući: “Ko nas vara, nije od nas.” (Et-Tirmizi, 1315).

     Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, prokleo je davaoca i primaoca mita.

  3. Pravna dovijanja s ciljem bespravnog uzimanja tuđe imovine, tako što će svojom oštroumnošću i domišljatošću, pravnim putem, iako sudska presuda nepravdu ne može opravdati i ozakoniti, prisvojiti tuđe, koje mu ne pripada. Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Ja sam čovjek, a vi se tužite pred menom. Možda neko bolje iznese svoj dokaz od drugoga, pa na osnovu toga presudim u njegovu korist. A kome presudom dodijelim pravo njegovog brata, (koje mu ne pripada), neka ga ne uzima, jer sam mu time dodijelio dio džehennemske vatre.” (El-Buhari, 6748 i Muslim, 1713).
  4. Mito, davanje novca ili činjenje usluge kako bi putem toga ostvario pravo koje ne zaslužuje, iz reda je najvećih grijeha i najopakije nepravde. Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, prokleo je davaoca i primaoca mita. (Et-Tirmizi, 1337).

Mito se nije raširilo u nekoj zajednica, a da to nije uništilo njenu državu i sistem, te usporilo napredak i razvoj.

Šta će uraditi osoba koja je prije prihvatanja islama bespravno uzela tuđeg imetka?

Ko prihvati islam, a kod njega se nalazi bespravno stečeni (haram) novac/imetak od krađe, prevare, obmane, … dužan ga je vratiti vlasniku ako ga poznaje i ima mogućnosti za to, pod uvjetom da sebi time ne naškodi.

Tako će postupiti iako je taj imetak prisvojio prije prihvatanja islama, no i dalje je u njegovom posjedu i stečen je bespravno, a Allah Uzvišeni kaže: Allah vam zapovijeda da emanete (povjerene stvari) vratite (ispoštujete) onima kojima i pripadaju. (En-Nisa’, 58.).

Međutim, ako nakon puno pokušaja ne utvrdi ili ne pronađe vlasnika, onda će taj imetak podijeliti u korisne i dobre svrhe.