Islam je vjera usklađena za život

Islam je vjera usklađena za život

Islam je vjera koja uspostavlja ravnotežu između ovozemnog života – dunjaluka i života poslije smrti – ahireta. Život na dunjaluku je žitnica u kojoj musliman uzgaja raznovrsna dobra djela u svim sferama životne zbilje, da bi plodove tog truda ubirao još za života na ovom svijetu i na ahiretu. Sijanje i uzgajanje dobročinstva na dunjaluku zahtijeva optimističan odnos prema životu, s naglašenom dozom ambicije i odgovornosti, a to se odnosi na sljedeće:

Upravljanje zemaljskim dobrima

Allah Uzvišeni je objavio: On vas od zemlje stvara i daje vam da živite na njoj! (Hud, 61.). Allah Svemogući nas je stvorio od zemlje, a potom nam naredio da živimo na Zemlji, koristimo njena dobra i unaprjeđujemo život na njoj civilizacijskim i materijalnim vrijednostima koje će služiti čovječanstvu. Ovo se naravno ne kosi sa Šerijatom – islamskim pravnim sistemom jer islam je fleksibilna i lahka vjera. Iskorištavanje zemaljskim dobara i unaprjeđenje života na Zemlji je jedan od ciljeva islamskog zakonodavstva – Šerijata, što je uvršteno u ibadet – obredoslovlje i vid pokornosti Allahu, pa čak i u najtežim prilikama i vanrednom stanju. Otuda Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, napućuje muslimane da oplemenjuju život na Zemlji bez imalo sumnje, te preporučuje: “Ako neki musliman ima mladicu palme u ruci a Sudnji dan već nastupa, pa se koleba šta da uradi, neka požuri i zasadi je, bude li mogao, kako bi mu se i to ubrojalo u sadaku (dobro djelo, milostinju).” (Ahmed u El-Musnedu, 2712).

Uspostavljanje komunikacije s ljudima

Islam poziva muslimane da učestvuju sa drugima, bez obzira na njihovo kulturno i religijsko opredjeljenje, u izgradnji društva, civilizacije, preporodu, uspostavljanju komunikacije i dobrih odnosa na najvišim razinama moralnosti, etike i kulture. S druge strane, islam naglašava da podvajanje i izbjegavanje drugih nisu metode reformatora i islamskog misionarstva – da’we. Iz tog razloga je Allahov Poslanik, Allah mu spas i mir darovao, okarakterizirao boljim muslimanom onoga koji se druži s ljudima i strpljivo podnosi njihove uvrede i greške, od muslimana koji izbjegava ljude i od njih se otuđuje. (Ibn Madže, 4032).

Vjera nauke i izučavanja

Islam has never witnessed a conflict between religion and science, as is the case in other religions.

Nije slučajno da su prve riječi Kur’ana objavljene vjerovjesniku Muhammedu, Allah mu spas i mir darovao, bile: Uči, čitaj!, što je neosporna potvrda da islam potencira izučavanje svih vrsta znanosti koje koriste čovječanstvu, do te mjere da je put znanosti i izučavanja jedan od puteva koji muslimana vode do Dženneta. Allahov Poslanik, Allah mu spas i mir podario, rekao je: “Ko se zaputi na put radi sticanja znanja, Allah mu tim izlaskom olakšava put do Dženneta.” (Ibn Hibban, 84).

Sukob vjere i nauke zabilježen u historiji nekih religija, u islamu je napoznanica. Naprotiv, islam je uvijek bio svjetlo naukovanja i oslonac naučnika, pozivajući k peru – učenju i podučavanju sve dok nauka doprinosi dobrobiti čovječanstva.

Islam je u pozivanju na znanje otišao tako daleko da je uzdigao stepen učenjaka i učitelja ljudi dobru na najčasnije položaje, što potvrđuje i izjava Allahovog Poslanika, Allah mu spas i mir darovao, gdje je rekao: “Sva stvorenja mole za dobro onoga koji ljude podučava dobru.” (Et-Tirmizi, 2685).