Pokajanje – tevba

Pokajanje – tevba

Pokajanje (arp. et-tevba) je iskreni povratak Allahu Uzvišenom nakon učinjenog grijeha, bio to grijeh nevjerstva ili nešto manje od toga.

Svaki musliman ima potrebu za pokajanjem i stalnim istigfarom (izgovaranjem zikra: estagfirullah /Bože, oprosti mi!/), u svakom životnom dobu i situaciji, jer čovjek po svojoj prirodi je sklon griješenju. Kada god pogriješi, vjera propisuje čovjeku da učini pokajanje i oprost zamoli od Boga.

Uvjeti ispravnog (kod Allaha prihvaćenog) pokajanja

Svako pokajanje, bilo ono za grijeh nevjerstva; kufra ili širka, ili neki drugi grijeh, treba da ispuni određene uvjete:

  1. Odstupanje od grijeha

Pokajanje neće biti ispravno za grijeh u kojem se pokajnik još nalazi, ali je ispravno ako se desi da pokajnik ponovi grijeh za koji se ranije pokajao. Međutim, za svaki novi grijeh ili povratak u stari grijeh potrebno je učiniti novo pokajanje.

  1. Žaljenje zbog ranije počinjenih grijeha

Pokajanje se ne može predstaviti stvarnim bez izražavanja žaljenja i tuge zbog ranije počinjenih grijeha. Također, nije se istinski pokajao onaj ko priča o svojim ranijim grijesima i diči se time, a u vezi toga Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Žaljenje je znak pokajanja.” (Ibn Madže, 4252).

  1. Čvrsta odluka o neponavljanju grijeha

Pokajanje neće biti ispravno ako onaj ko se kaje za grijeh i traži oprost, namjerava da ponovi taj isti prijestup.

Koraci ka ostvarenju ambicije

  • Da se zarekne i čvrsto odluči da se neće vraćati na stari grijeh bez obzira u kakvim se okolnostima našao. Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Ko osjeti tri stvari, pronašao je slast vjerovanja – imana.”, pa je od njih spomenuo i: “da prezire povratak u nevjerstvo (grijeh) kao što prezire da bude bačen u vatru.” (El-Buhari, 21 i Muslim, 43).
  • Izbjegavanje i udaljavanje od lokacija i ljudi koji mu uljepšavaju grijeh i loše utiču na snagu vjerovanja – imana.
  • Konstantno upućivanje dove Allahu Uzvišenom s molbom za ustrajnost u vjeri sve do smrti, nebitno kojim jezikom molio ili na koji način. Navest ćemo neke kur’anske i sunnetske dove:
    • {“Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na Pravi put ukazao.” (Ali Imran, 8.)
    • ““O Ti koji srcima upravljaš, učvrsti srce moje u vjeri Tvojoj.” (Et-Tirmizi, 2140).

Šta poslije pokajanja

Kada se neko pokaje i pokloni Allahu Uzvišenom, On mu oprosti sve grijehe bez obzira na njihovu veličinu i brojnost, jer milost Svevišnjeg je sveobuhvatna i neizmjerna. Uzvišeni je objavio: Reci: “O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.” (Ez-Zumer, 53.).

Tako musliman nakon ispravnog pokajanja biva očišćen od svih grijeha. Štaviše, iskrene, potpuno predane Allahu koji ne prestaju da žale zbog neposluha prema Stvoritelju, On Svemilosni nagrađuje posebnim darom: pretvara njihova loša djela u dobra o čemu je objavljeno: … ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je. (El-Furkan, 70.).

Onaj ko učini ovakvo pokajanje, potrebno je da uloži veliki trud i napor, te se zaštiti na svaki način kako ga šejtan ne bi zaveo i uvukao u svoju spletkarsku mrežu, a time čovjek upropastio ono što je pokajanjem postigao.

Slast – užitak vjerovanja (imana)

Kod koga ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku, Allah mu mir i spas darovao, bude najveća vrijednost; ljubav prema drugima bude mjerena spram njihove pokornosti Gospodaru svjetova, ispravnosti vjerovanja i dosljednosti islamu, a prezir drugih samo zbog njihovog griješenja, neposluha Allahu Uzvišenom, nevjerstva i idolatrije, – tada će osjetiti slast i užitak vjerovanja u svome srcu kroz osjećaj blizine i smirenosti uz Allaha i ispunjavanja duše srećom zbog poznavanja i slijeđenja Allahove vjere i izlaska iz zablude na Pravi put. Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Ko osjeti tri stvari, pronašao je slast vjerovanja – imana: da mu Allah ﷻ Njegov Poslank budu draži od svih drugih; da voli čovjeka samo radi Allaha i da prezire povratak u nevjerstvo (grijeh) kao što prezire da bude bačen u vatru.” (El-Buhari, 21 i Muslim, 43).

 Musliman će osjetiti slast vjerovanja – imana ako prezire povratak u nevjerstvo (grijeh) kao što prezire da bude bačen u vatru