Pravda (Crtice iz života Vjerovjesnika)

Crtice iz života Vjerovjesnika, Allah mu mir i spas darovao, i njegov ahlak

 Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, je bio najboljeg ahlaka

 

Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, je bio primjer najboljeg ahlaka do kojeg čovjek može dostići. Iz tog razloga Kur’an njegov ahlak naziva veličanstvenim. Aiša, Allah s njom bio zadovoljan, njegova supruga, nije mogla preciznije opisati njegov ahlak nego riječima: “Njegov ahlak je bio Kur’an.” – u značenju da je bio praktičan primjer primjene kur’anskog nauka i ahlaka.

Pravda

  • Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, bio je pravedan, sprovodeći Allahov zakon, makar se radilo o najbližem srodniku, pokoravajući se Njegovoj naredbi: O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka. (En-Nisa’, 135.).
  • Kada je jedan ashab došao da se zauzme kod Vjerovjesnika, Allah mu mir i spas darovao, da se ne kazni za krađu žena koja je bila uticajna u plemenu, Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Tako mi Onoga ko upravlja Muhammedovim životom, da je Fatima, kćerka Muhammedova, ukrala, odsjekao bih joj ruku.” (El-Buhari, 4053 i Muslim, 1688).

     Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, bio je najpravedniji čovjek, svejedno da li se radilo o rođaku ili neprijatelju.

  • Kada je ljudima zabranio kamatu, počeo je od najbližih rođaka i zabranio mu kamatu. To je bio njegov amidža Abbas. Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao mu je: “Prva kamata koju ću poništiti je kamata Abbasa, sina Abdilmuttalibova, ona je u cijelosti poništena.” (Muslim, 1218).
  • Mjerilo koje je Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, postavio u određivanju civilizacijskog dometa nekog naroda jeste mogućnost slabog i nejakog građanina da uzme svoje pravo od jakog i uticajnog, bez imalo straha i oklijevanja. Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, kaže: “Nije cijenjen onaj narod u kojem slabi ne može uzeti i podmiriti svoje pravo bez ikakve bojazni i ustezanja.” (Ibn Madže, 2426).