Razvod

Razvod

 Islam podstiče na bračnu vezu i njeno održavanje, ali je postavio i propise koji olakšavaju i legaliziraju razvod, ako je to nužno supružnicima

Islam podstiče da bračni ugovor bude trajni i da se bračna zajednica učvrsti među supružnicima sve dok ih smrt rastavi. Allah brak naziva čvrstom obavezom i u islamu nije dozvoljeno ograničavati vrijeme završetka braka.

Međutim, islam, podstičući na to, vodi računa i o tome da ga propisuje ljudima koji žive na zemlji, koji imaju svoje osobenosti, svoju prirodu. Stoga im propisuje i način kako da se riješe ove obaveze, ako se oteža življenje, potroše sva sredstva za očuvanje zajednice. I u ovome se ophodi shodno stvarnoj situaciji i na pravedan način, i prema mužu i prema ženi. Često se među supružnicima pojave zadjevice i problemi što prouzrokuje nužnu rastavu braka, kao sredstvo za postizanje dobra i stabilnost porodičnu i društvenu i za jednog i za drugog supružnika. Taj brak nije ostvario ono što se od njega očekivalo i razvod je mnogo manji problem nego da njih dvoje nastave sa zajedničkim životom.

Iz ovog razloga je dozvolio razvod kao sredstvo da se oslobodi ove tjeskobe i kako bi svako od njih dvoga zamijenilo svojeg supružnika drugim s kojim bi moglo naći ono što nije imalo sa prvim. Na taj način bi se ostvarile i potvrdile riječi Uzvišenog: A ako se njih dvoje ipak rastave, Allah će ih, iz obilja Svoga, neovisnim učiniti – Allah je neizmjerno dobar i mudar. (En-Nisa’, 130.).

Postavio je i mnoge zakone i ograničenja za razvod, kojim se on stavlja pod kontrolu, od kojih su:

  • U osnovi Šerijat je odredio da je razvod u rukama muškarca a ne žene.
  • Žena je u mogućnosti, ako ne može da živi sa svojim mužem, čak i ako on neće razvod, da traži razvod braka od sudije, a sudija može da proglasi razvod braka nakon uviđaja u opravdanost njenog zahtjeva.
  • Dozvoljeno je povratiti ženu, nakon razvoda, do dva puta, ali ako je razvede i treći put, onda je ne može više ženiti sve dok se ona ne uda za nekog drugog čovjeka i s njim zasnuje stvarni brak.