Svrha i ciljevi hadždža

Svrha i ciljevi hadždža

Hadždž ima velike ciljeve i plemenitu svrhu koji donose korist pojedincu i zajednici. Uzvišeni je, u kontekstu govora o obavezama hadžije i klanju kurbana, rekao: Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša. (El-Hadždž, 37.). O svrsi hadždža Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, kaže: “Tavaf oko Ka’be i između Safe i Merve, te bacanje kamenčića (na Mini), sve je to propisano radi uzdizanja Allahovog spomena (zikrullah).(Ebu Davud, 1888).

Ovdje ćemo posebno istaći neke ciljeve i koristi hadždža:

  1. Manifestacija pokornosti Allahu Uzvišenom i poniznosti pred Njegovom veličinom

Hadžije to pokazuju tako što odbacuju ugodnu i dragocjenu odjeću, a prihvataju ihrame govoreći kroz to o svojem siromaštvu (fakru) i ovisnosti o Allahu. Hadžije se odriču dunjaluka i onoga što ih s njime veže i odvlači od potpune predanosti Allahu Uzvišenom. Na takav način oni zaslužuju Allahov oprost i Njegovu neizmjernu milost. A zatim stoje na Arefatu, moleći i dozivajući Allaha Svemoćnoga, zahvaljujući Mu na nimetima i dobrima, proseći oprost za grijehe i sve postupke ružne.

  1. Zahvala na nimetima – blagodatima

Obavljanjem hadždža zahvaljujemo Allahu Svevišnjem s dvije strane; zahvala na blagodati imetka i zahvala na blagodati zdravlja i fizičke sposobnosti tijela, a to predstavljaju dvije najveće blagodati koje čovjek uživa na ovome dunjalučkom svijetu. Putem izvršavanja obreda hadždža vjernik zahvaljuje Allahu Uzvišenom na tim dvjema blagodatima, tako što tijelo izlaže fizičkom naporu dok obavlja hadždž, a, s druge strane, troši novac u pokornosti – ibadetu svome Gospodaru i sticanju Njegove milosti i zadovoljstva. A sama zahvala na blagodatima je obavezna – vadžib kako po nalogu zdrave logike tako i po šerijatskom imperativu.

  1. Okupljanje muslimana

Muslimani iz cijeloga svijeta okupljaju se na hadždžu, prilikom čega dolazi do upoznavanja i zbližavanja, te brisanju i gubljenju svih razlika: rasnih, nacionalnih, jezičkih, socijalnih i drugih. Tu se sklapa jedinstvo muslimanske riječi u najvećem svjetskom kongresu, gdje svi prihvataju dogovor o činjenju dobročinstva, njegovanju bogobojaznosti i međusobnom savjetovanju i preporučivanju istine i strpljivosti. Svrha hadždža je doista plemenita i veličanstvena jer usklađuje uvjete života zemaljskog sa uvjetima nebeskim.

  1. Hadždž podsjeća na prizore Sudnjeg dana

Hadždž podsjeća muslimana na Dan susreta s Allahom Uzvišenim, jer odlaganjem svakodnevne i uobičajene odjeće i oblačenjem bijelih ihrama, koji podsjećaju na kefine – plahte u koje se umotava umrli, on predočava sebi sliku stajanja na Sudnjem danu, a dodatni dojam pojačava stajanje na Arefatu gdje pogled hadžije samo vidi skupine ljudi u istoj bijeloj odjeći. Takvo stanje poziva vjernika da ozbiljnije poradi na pripremi za taj veliki dan i ponese što bolju poputninu za susret sa Gospodarom svojim.

  1. Manifestacija Allahove jednoće – tevhida i pokoravanja – ibadeta samo Njemu, riječima i djelom

Znak prepoznatljivosti hadžija je telbija: Lebbejke, Allahumme, lebbejk! Lebejke, la šerike leke, lebbejke! Inne-l-hamde, ve-n-ni’mete leke ve-l-mulk, la šerike leke! (Odazivam Ti se, moj Allahu, odazivam! Odazivam Ti se, Ti sudruga nemaš, odazivam Ti se! Doista sva zahvala i vlast pripadaju samo Tebi, Ti sudruga nemaš.) Telbija je simbol tevhida (Allahove jednoće) o čemu svjedoči izjava jednog od Poslanikovih časnih drugova koji opisujući Poslanikovu telbijju, Allah mu mir i spas podario, kaže: “Otpočeo je zikr (telbije, nakon oblačenja ihrama) sa tevhidom (priznavanjem da je Allah jedan).(Muslim, 1218), tj. u svakom obredu hadždža isticao je tevhid – da je Allah samo jedan i da samo Njemu se ibadet čini.