Učenje propisa islama

Učenje propisa islama

Musliman je obavezan da nauči propise vjere za sve životne prilike: propise obredoslovlja – ibadeta, međuljudskih odnosa, materijalnih i moralnih prava i obaveze, kako bi svoju pokornost Bogu uspostavio na znanju i čvrstom uvjerenju. U tom smislu Allahov Poslanik, Allah mu spas i mir darovao, rekao je: “Kome Allah želi dobro, poduči ga propisima vjere.” (El-Buhari, 71 i Muslim, 1037).

Nužno je naučiti način i propise namaza – svakodnevne molitve, kako se postiže šerijatska čistoća – taharet, šta je dopuštena – mubah, a šta zabranjeno – muharrem od hrane i pića i tome slično. Lijepo je da musliman poznaje i pohvalna – mustehab djela u islamu, no znanje o tome ne spada u red obavezujućih spoznaja.

 Šerijatske norme – ahkamun šer’ijje

Cjelokupno ljudsko djelovanje; fizičke radnje, verbalne izjave i odnosi, u Šerijatu – islamskom zakonodavstvu, imaju pet normativnih stanja.

Vadžib ili farz (obavezno, naređeno): to su Božanski imperativi za čije izvršenje slijedi nagrada, a za izostavljanje kazna, kao što su pet dnevnih namaza, post u mjesecu ramazanu itd.
Haram (zabranjeno): sve što je Allah Uzvišeni zabranio, za čije izostavljanje i izbjegavanje slijedi nagrada, a za činjenje kazna. Za primjer harama navest ćemo blud, konzumiranje alkohola i slično.
Sunnet ili mustehab (pohvalno): radnje na čije činjenje islam podstiče, nagrađujući onoga ko ga čini, a za izostavljanje i propuštanje ne slijedi kazna. Primjer sunnet-radnji su susretanje ljudi sa osmijehom na licu, prvi pozdraviti sa selamom, ukloniti neku neprijatnost sa javnog puta i tome slično.
Mekruh (pokuđeno): radnje koje po preporuci islama treba izbjegavati, tako za izbjegavanje istih slijedi nagrada, a za činjenje nije predviđena kazna. Primjer za mekruh je igranje prstima tokom namaza.
Mubah (dopušteno): radnje za koje nije vezana šerijatska norma naredbe ili zabrane, poput načelne dopustivosti trgovanja, putovanja, govora i slično.