U islamu nema posrednika između čovjeka i Boga

U islamu nema posrednika između čovjeka i Boga

Mnoge religije privilegovale su određene pojedince nad drugima u odnosu prema Bogu. Vjerske obrede i ispravnost vjerovanja običnih ljudi uvjetovali su voljom i odobravanjem tih privilegovanih pojedinaca. Oni se, po naukovanju tih religija, smatraju posrednicima između običnih ljudi i Boga. Data im je ovlast praštanja grijeha, a u nekim religijama lažno zagovaraju čak da poznaju i gajb – skriveno i budućnost. Osporavati ovatkve tvrdnje i dovoditi u pitanje privilegovanost sveštenstva, po njihovom religijskom učenju, znak je jasne propasti i zablude.

Pojavom islama čovjek dobiva svoj stvarni položaj, ugled i počast. Dokinuta su uvjerenja da je spas i sreća čovječanstva, ispravnost pokajanja za grijehe ili neki oblik ibadeta, obredoslovlja i pokornosti Bogu, vezan za određenog pojedinca ili skupinu odabranih, ma koliko neko od njih bio dobronamjeran, koristan i pobožan.

Svi vjerski obredi muslimana ne izlaze iz okvira relacije roba i njegovog Gospodara, u koje se niko ne može uplitati ili imati neki vid učešća. Allah Uzvišeni je u blizini Svojih pokornih robova; čuje njihove molbe i pozive, odaziva im se, zna za njihove ibadete i dobročinstva i za iste ih nagrađuje. Niko od ljudi nema pravo da izdaje oproštajnice i prihvata pokajanja grješnika. Kad vjernik prizna svoj grijeh i izrazi iskreno kajanje, Allah Svemilosni mu oprosti i usliša pokajanje. Niko od ljudi ne posjeduje nadnaravnu moć, niti uticaj u svemiru, sve odredbe i uticaj pripadaju isključivo Allahu Svemoćnom.

Islam je razum muslimana učinio slobodnim, pozivajući ga da misli i zaključuje, a u slučaju razilaženja da za sudiju uzme Kur’an i autentičnu praksu Allahovog Poslanika, Allah mu spas i mir darovao. Niko od ljudi ne posjeduje apsolutnu istinu, niti je autoritet kojeg je obavezno slijediti u svakoj situaciji i u svemu što govori, izuzev Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, jer on ne govori po hiru svome, već po Objavi koja mu se dostavlja od Allaha Uzvišenog. O tome se u Kur’anu navodi: On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje. (En-Nedžm, 3.-4.).

Ima li veće blagodati od vjere koju nam je Allah Svemilosni darovao? To je vjera koja pogoduje ljudskoj prirodi. Ona čovjeka oplemenjuje i čini ga dostojanstvenim – vlasnikom samoga sebe, oslobođenim od bilo kakvog oblika potčinjenosti i poniznosti pred nekim drugim mimo Allaha Svevišnjega.