Vjerovanje u Allahove objavljene Knjige (kitabe) – Šest ruknova vjerovanja

Šta podrazumijeva vjerovanje u Allahove Knjige:

 Ispis Kur’ana Časnog radi se po najpreciznijim normama kvaliteta

Čvrsto uvjerenje da je Allah Uzvišeni objavljivao Knjige (kitabe) koje je putem Svojih poslanika dostavljao ljudima, te da sadržaj tih knjiga predstavlja Allahov govor (kelam) kojeg je izrekao stvarno, onako kako dolikuje Njemu Uzvišenom, a u njima se nalazi istina (hak), svjetlo (nur) i uputa (huda) za spas svim ljudima na dunjaluku i ahiretu.

Vjerovanje u Allahove Knjige je jedan od šest temelja islamskog vjerovanja. Uzvišeni je rekao: O vjernici, vjerujte u Allaha, i Poslanika Njegova, i u Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje, i u Knjigu koju je objavio prije. (En-Nisa’, 136.).

Vidimo da Allah Uzvišeni naređuje da se vjeruje u Njega, u Njegove poslanike, u Knjigu koju je objavio Svome Poslaniku, Allah mu mir i spas darovao, a odnosi se na Kur’an, te da se vjeruje u Knjige koje su ranije objavljene, misli se prije objave Kur’ana.

O vjerovanju je Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao: “… i da vjeruješ u Allaha, u Njegove meleke, u Njegove Knjige, u Njegove poslanike, da vjeruješ u Sudnji dan i u sudbinu (kader), bilo dobro ili zlo.” (Muslim, 8).

Šta sve obuhvata vjerovanje u Allahove Knjige – kitabe?

  1. Vjerovati da su objavljene od Allaha Uzvišenog.
  2. Vjerovati da je njihov sadržaj Allahov govor – kelamullah.
  3. Vjerovati u sve Knjige koje je Allah Uzvišeni spomenuo, kao što je Kur’an kojeg je objavio Muhammedu, Allah mu mir i spas darovao, zatim Tevrat (Tora, Stari zavjet), kojeg je objavio Musau, Allah mu mir i spas darovao, ili Indžil (Evanđelje, Biblija, Novi zavjet) kojeg je objavio Isau, Allah mu mir i spas darovao.
  4. Vjerovanje u autentične (Kur’anom potvrđene) vijesti i nagovještaje ranijih objava.

Odlike i specifičnosti Kur’ana

Kur’an Časni je Allahov govor, objavljen našem uzoru, vjerovjesniku Muhammedu, Allah mu mir i spas darovao, te zato vjernik poštuje i cijeni ovu Knjigu, pridržava se njenih naputa, izvršava naredbe, razmišlja o njenim porukama i često je čita.

Dovoljan je razlog naše privrženosti Kur’anu da je u njemu naša životna uputa i ključ spasa na ahiretu.

Kur’an Časni je krunisan brojnim odlikama i specifičnostima čime se izdvaja od prethodnih nebeskih objava, navest ćemo neke:

  1. Kur’an je obuhvatio srž svih Božanskih propisa i naputa ljudima, potvrđujući i argumentirajući poruke prethodnih objava i obavezu pokoravanja – ibadeta samo Allahu Uzvišenom.

Uzvišeni je objavio: A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije nje objavljene i da nad njima bdi. (El-Ma’ida, 48.).

Šta to znači: da potvrdi knjige prije nje objavljene, tj. kur’anska poruka je podudarna i istovjetna onome što je objavljeno u prethodnim Božijim knjigama; u konstatacijama, vijestima, temeljima vjerovanja i drugome. A riječi Uzvišenog i da nad njima bdi., misli se i da Kur’an bude svjedok i nastavak onoga što je dostavljeno u prethodnim Objavama nebeskim.

  1. Kur’an obavezuje sve ljude, bez obzira na njihovo porijeklo i jezike kojim govore, da prihvate Kur’an, djeluju po njegovim nalozima, ne osvrćući se na vremensku distancu između njih i perioda objave Kur’ana, dok su ranije objavljene knjige dolazile samo jednom narodu i za određeni vremenski period. Uzvišeni je kazao: A meni se ovaj Kur’an objavljuje i da njime vas i one do kojih on dopre opominjem. (El-En’am, 19.).
  2. Allah Uzvišeni se zauzeo za čuvanje Kur’ana, tako da originalnost njegovog teksta nikada neće biti krivotvorena i oskrnavljena. O tome je Uzvišeni objavio: Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti! (El-Hidžr, 9.). Iz tog razloga sve o čemu Kur’an kazuje jeste sušta istina u koju moramo vjerovati.

Kakve su naše obaveze prema Kur’anu?

  • Obavezni smo voliti Kur’an, uzdizati ga na stepen počasti i uvažavanja, jer to je govor Stvoritelja, a Njegov govor je najbolji i najistinitiji govor.
  • Dužni smo čitati Kur’an i izučavati ga, razmišljati o ajetima (rečenicama) i surama (odlomcima) Kur’ana. Trebamo promišljati kur’anske poruke i savjete, kazivanja i obavještenja, a zatim mjeriti svoju životnu praksu sa kur’anskim smjernicama, kako bi razdvojili istinu od zablude.
  • Dužni smo se pridržavati kur’anskih propisa, izvršavati njegove naredbe, slijediti njegovu etiku, te praviti od svega navedenog metodu i šablon za življenje.

Kada su Aišu, Allah s njom bio zadovoljan, upitali kakvo je bilo ponašanje Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, ona je odgovorila: “Njegovo ponašanje je bio sâm Kur’an.” (Ahmed, 24601 i Muslim, 746).

To bi značilo: da je Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, u svojim djelima, u svim životnim prilikama, bio praktični primjer kur’anskih propisa i naputa, jer on je, Allah mu mir i spas darovao, u potpunosti ostvario dosljednost u slijeđenju i primjeni Kur’ana, pa je otuda za svakog od nas ponaosob predvodnik i lijepi uzor, o čemu Uzvišeni kaže: Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje. (El-Ahzab, 21.).

Naš stav prema sadržaju ranijih objava

Musliman vjeruje da su Tevrat, koji je objavljen Musau, Allah mu mir i spas darovao, i Indžil, koji je objavljen Isau, Allah mu mir i spas darovao, istina od Allaha Uzvišenog, te da sadrže propise, savjete, vijesti i nagovještaje u koje su utkani uputa i svjetlo za ljude za dobro njihovog života na dunjaluku i ahiretu.

 Musliman vjeruje da su Tevrat i Indžil objavljeni od Allaha Uzvišenog, ali su u velikoj mjeri izmijenjeni i krivotvoreni, tako da iz njih prihvata samo ono što je potvrđeno u Kur’anu i Sunnetu – praksi Poslanika.

Međutim, Allah Sveznajući obavijestio nas je u Kur’anu da su sljedbenici Knjige – ehlu-l-kitab; Jevreji i kršćani krivotvorili i izmijenili sadržaj svojih objava, dodavajući i oduzimajući od njih, čime su izgubile originalnost Allahove riječi.

Tevrat kojeg danas možemo pronaći nije isti onaj Tevrat kakav je spušten Musau, Allah mu mir i spas darovao, jer su ga Jevreji krivotvorili i mijenjali, poigravajući se na taj način sa objavljenim propisima. Allah Uzvišeni je kazao: Ima Jevreja koji izvrću smisao riječima. (En-Nisa’, 41.).

Isti slučaj je i sa današnjim Indžilom, to nije onaj Indžil koji je objavljen Isau, Allah mu mir i spas darovao, jer su kršćani izmijenili njegov tekst i preinačili mnoge propise. Allah Uzvišeni je o kršćanima kazao: Neki od njih uvijaju jezike svoje čitajući Knjigu da biste vi pomislili da je to iz Knjige, a to nije iz Knjige, i govore: “To je od Allaha!” – a to nije od Allaha; i o Allahu svjesno govore laži. (Ali Imran, 78.).

Mi smo zavjet prihvatili i od onih koji govore: “Mi smo kršćani”- ali su i oni dobar dio onoga čime su bili opominjani zaboravili, zato smo među njih neprijateljstvo i mržnju do Sudnjega dana ubacili; a Allah će ih, sigurno, obavijestiti o onome što su radili. (El-Ma’ida, 14.).

Zbog toga, ono što se danas naziva svetom knjigom kod Jevreja i kršćana, predstavljeno kao Tevrat i Indžil, sadrži mnoštvo pogrešnih ideoloških stajališta, lažnih predaja i konstatacija, izmišljenih kazivanja, te ih ne uzimamo za istinu osim ako imaju potvrdu u Kur’anu ili autentičnom Sunnetu, a nedvojbeno odbacujemo ono što poriče Kur’an ili Sunnet, Po pitanju stvari koje nisu tretirane u ova dva izvora islama, zauzimamo neutralan stav; ne potvrđujemo ih, niti ih negiramo.

I pored toga, musliman poštuje i uvažava prethodne Svete knjige, ne kalja ih i ne potcjenjuje, jer možda sadrže i neznatne ostatke nepatvorenog Božijeg govora.

Plodovi vjerovanja u Allahove Knjige – kitabe

Izdvojit ćemo samo neke od mnogobrojnih plodova ili koristi vjerovanja u Allahove Knjige – objave:

  1. Spoznaja o Allahovoj pažnji prema Svojim robovima i Njegovoj milosti koju im ukazuje, jer je svakom narodu darovao poslanika i objavio poslanicu da ih izvede na Pravi put, kako bi ostvarili sreću na ovome i na budućem svijetu.

  2. Otkrivanje Allahove mudrosti u Njegovim vjerozakonima koje je propisivao svakom narodu po njihovim potrebama, mogućnostima i stanju, Uzvišeni je kazao: Svima vama smo zakon i pravac propisali. (El-Ma’ida, 48.).

  3. Zahvaljivanje na Allahovim blagodatima i Knjigama koje je objavio, jer su one svjetlo i uputa na dunjaluku i ahiretu, što ih čini najvećim blagodatima Božijim na kojima smo obavezni da stalno zahvaljujemo.