Vjerovanje u kader – Allahovu odredbu (Šest ruknova vjerovanja)

Vjerovanje u kader – Allahovu odredbu

Šta znači vjerovanje u kader?

To je čvrsto uvjerenje da dobro i zlo određuje i daje Allah Uzvišeni, jer On čini što hoće, ništa se ne dešava bez Njegovog dopuštenja, niti šta može izaći van Njegovog htijenja. Na svijetu ne postoji stvar a da je On nije odredio, ne dešava se i ne pojavljuje bez Njegove odluke. I uz sve to, On Svevišnji naređuje i zabranjuje Svojim robovima, jer ih je učinio slobodnima u izboru, rade po svom htijenju, a ne po prisili. Ljudska djela su u domenu njihove moći i htijenja, a Allah je njihov Stvoritelj i Stvoritelj njihove moći i snage, upućuje milošću Svojom koga On hoće, a u zabludi ostavlja, iz mudrosti Svoje, koga hoće. On ne odgovara za ono što radi, a ljudi će odgovarati za svoja djela.

Vjerovanje u kader – Božije određenje je jedan od temelja islamskog vjerovanja – imana, kako se navodi u odgovoru Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, kada ga je melek Džibril, Allah mu mir i spas darovao, upitao šta je iman, te je on rekao: “Da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, u Njegove poslanike, u Sudnji dan i da vjeruješ u kader – odredbu, bilo dobro ili zlo.” (Muslim, 8).

Šta sve obuhvata vjerovanje u kader – Božiju odredbu?

Vjerovanje u kader obuhvata četiri stvari:

Mi mu na Pravi put ukazujemo, a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan biti. (El-Insan, 3.).

  • Uvjerenje da Allah Uzvišeni sve zna, općenito i detaljno, te da je znao sva Svoja stvorenja prije nego ih je i stvorio; znao je njihovu opskrbu, dužinu života, riječi i djela, sve njihove pokrete i mirovanja, tajne i javni život, te ko će od njih ući u Džennet, a ko u Džehennem. Uzvišeni je rekao: On je Allah – nema drugog boga osim Njega – On je poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta. (El-Hašr, 22.).
  • Vjerovanje da je Allah Svemogući zapisao u Levhi-l-mahfuzu (Ploči pomno čuvanoj) sve što je Njegovo znanje obuhvatilo, a na to upućuju Njegove riječi objavljene: Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi. (El-Hadid, 22.), kao i izjava – hadis Allahovog Poslanka, Allah u mir i spas darovao: “Allah je zapisao sudbinu svih stvorenja pedeset hiljada godina prije nego je stvorio nebesa i Zemlju.” (Muslim, 2653).
  • Ubjeđenje da se Allahovo htijenje sprovodi i događa, ništa mu se ne može ispriječiti, i da je Njegova moć neograničena pred kojom nema nemogućeg. Sve što se desi, desilo se po Njegovom htijenju i uz Njegovu moć. Što On želi, to se i desi, a što ne želi, ono ne može ni biti. Uzvišeni je rekao: A vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, neće! (Et-Tekvir, 29.).
  • Vjerovanje da Allah Uzvišeni izvodi, donosi i stvara sve stvari i djela. On je jedini Stvoritelj, a sve mimo Njega je stvoreno. On je Svemoćan, u Kur’anu je kazao: … koji je sve stvorio i kako treba uredio. (El-Furkan, 2.).

Čovjek ima izbor, moć (mogućnost) i htijenje:

Mi mu na Pravi put ukazujemo, a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan biti. (El-Insan, 3.).

Vjerovanje u kader – Allahovu odredbu ne osporava da rob – čovjek ima svoje htijenje u onome što radi i što može da radi, jer Šerijat i činjenično stanje upućuju i dokazuju to.

Što se tiče dokaza iz Šerijata, Uzvišeni je o htijenju čovjeka kazao: To je neizbježan Dan, pa ko hoće, Gospodaru svome će, kao utočištu, poći. (En-Nebe’, 39.).

A o čovjekovoj moći (mogućnosti), Svevišnji je rekao: Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. (El-Bekara, 286.). Riječ: mogućnost (vus’un) ukazuje na čovjekovu moć (kudret).

Kada je riječ o činjeničnom stanju, pa svaki čovjek zna da ima moć ili mogućnost i htijenje putem kojih čini određene stvari i radi ili, pak, odstupa od nečega. Također svaki čovjek može da razluči stvari koje čini po svom izboru, npr. hodanje, od onih na koje ne može da utiče, npr. strah, iznenadni posrtaj itd. U vezi toga, Allah Uzvišeni je objavio: … onome od vas koji hoće da je na Pravome putu, a vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, neće! (Et-Tekvir, 28.-29.).

 Kada bi te napao čovjek, nanio ti štetu i opljačkao, a potom se pravdao da mu je to predodređeno Božijom odredbom, sigurno mu to ne bi prihvatio za izgovor, već bi ga kaznio i uzeo svoje pravo od njega, jer je njegov nasrtaj i prestup rezultat njegove slobodne volje i ciljanog htijenja. .

Opravdavanje kaderom – Allahovom odredbom

Teklif – šerijatsko obavezivanje, te nagrada i kazna uvjetovani su čovjekovom mogućnošću i njegovom slobodom izbora, tako će dobročinitelj biti nagrađen za svoj izbor Pravoga puta, a grješnik kažnjen za odabir zablude i stranputice.

Iz tog razloga, Allah Uzvišeni ne obavezuje nas osim onim što možemo ispuniti i ne prihvata da neposluh i griješenje opravdavamo kaderom – Božijim određenjem.

Tome se može dodati činjenica da čovjek prije nego uradi grijeh ne zna šta je skriveno u Allahovom znanju i šta je On Uzvišeni odredio. Allah Svemogući je čovjeku dao mogućnost djelovanja i slobodu izbora, pojasnivši mu put dobra i put zla, pa kada čovjek učini grijeh, to je njegov lični izbor kojem je dao prednost nad pokornošću, zato će odgovarati i snositi posljedice nepokornosti.

Plodovi vjerovanja u kader – Božije određenje

Mnogobrojni su i značajni plodovi vjerovanja u kada-i-kader (Božije određenje i propisivanje sudbine) u životu čovjeka, navest ćemo neke:

  1. Kader je jedan od najvećih podsticaja na rad i ulaganje truda u ono sa čime je zadovoljan Allah Uzvišeni od ovodunjalučkih stvari. Vjernicima je naređeno da uz pouzdavanje u Allaha Svemoćnoga slijede put i zakonitost uzroka i posljedice, vjerujući da uzroci stvari ne donose rezultat osim uz Allahovu dozvolu, jer je On Svemoćni Stvoritelj i uzroka i rezultata. Allahov Vjerovjesnik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Brini se o onom što ti koristi i traži podršku od Allaha, a nemoj da kloneš. Ako te nešto loše zadesi ne reci: ‘Da sam postupio tako i tako, bilo bi onako!’, nego kaži: ‘Allah je tako odredio i kako je On htio uradio!’, jer: ‘Da sam!’, olakšava šejtansko djelovanje.” (Muslim, 2664).

  2. Olakšava čovjeku spoznaju samoga sebe, sprječavajući mu oholost i gordost, jer čovjek ne poznaje šta mu je određeno u budućnosti. On samo dočekuje ono što mu kaderom slijedi, priznavajući svoju slabost, ovisnost i stalnu potrebu za Allahom Svemogućim. Kada čovjeka zadesi neko dobro, on se uzoholi i uzdigne, dočim kada ga pogodi nešto loše on tuguje i jadikuje. Ništa ga ne može zaštititi od oholosti pri dobru, niti odagnati od njega tugu pri lošem, osim čvrstog vjerovanja u Allahovu odredbu – kader, pri čemu je svjestan da ono što se desilo davno je određeno i u Allahovom znanju potvrđeno.

  3. Vjerovanje u kader oslobađa čovjeka od pošasti zavidnosti, tako da vjernik ne zavidi ljudima na dobru koje im je Allah Uzvišeni iz obilja Svoga podario, jer On je Opskrbitelj i Onaj koji sudbinu određuje. Vjernik je svjestan da se prilikom pokazivanja zavidnosti, ustvari time opire Allahovoj odredbi i sudbini.

  4. Vjerovanje u Božije određenje budi u srcu hrabrost i odvažnost pri susretu sa izazovima i tegobama, te ojačava ambiciju, jer vjernik je čvrsto uvjeren da je čas smrti davno određen, a opskrba svakom zagarantirana, te da nijednog čovjeka neće zadesiti ništa više od onoga što mu je kaderom propisano.

  5. Također čvrsto uvjerenje u kader donosi u srce vjernika mnogobrojne imanske plodove, pa tako se on uvijek pouzdaje u Allaha Svemoćnog i od Njega podršku očekuje, slijedeći u svom djelovanju zakonitost uzroka i posljedice. Uz to, vjernik ne prestaje pokazivati svoju konstantnu ovisnost o Allahu Milostivom, moleći od Njega pomoć i podršku ustrajavanja na Pravome putu.

  6. Iman u Božije određenje budi u srcu vjernika sigurnost i spokoj, jer vjernik zna da ono što ga je zadesilo, nije ga moglo mimoići, a ono što ga je zaobišlo, nije mu sudbinom bilo dodijeljeno.