Vjerovanje u poslanike – Šest ruknova vjerovanja

Potreba čovječanstva za Božanskom poslanicom

Čovječansvo je u potrebi za Božanskom poslanicom koja će mu postaviti norme i pravila ponašanja, te izvesti ljude na pravi put. Božanske poslanice su duša, život i svjetlo ovoga svijeta, pa ostaje li ikakva dobra na ovome svijetu ako mu se oduzme duša, život i svjetlo?!

Tako nalazimo da je Allah Uzvišeni Svoju objavu nazvao dušom (ruh), a znamo kada se nečemu oduzme duša, time prestaje i život. Allah Svemogući je kazao: Na takav način Mi i tebi objavljujemo ruh – ono što ti se objavljuje. Ti nisi znao šta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo. A Ti, zaista, upućuješ na Pravi put. (Eš-Šura, 52.).

Razum iako ima mogućnost općeg razaznavanja dobra i zla ipak nije u stanju da to apsolvira do najsitnijih detalja i pojedinačnih situacija, kao što ne može dokučiti i izvršiti obavezu pokoravanja – ibadeta Bogu Uzvišenom osim putem objave i Božanske poslanice.

Možemo zaključiti da se uspjeh i sreća na oba svijeta može ostvariti samo putem Božijih poslanika, ko što ne možemo spoznati apsolutno dobro i zlo osim uz njihovu naputu. Ko okrene leđa poslanicima i poslanicama zapast će u nered, brigu, nesreću u onolikoj mjeri koliko se udaljio od poslanika i zapostavio Božije objave.

Vjerovanje u poslanike je jedan od temelja imana – vjerovanja

Vjerovanje i priznavanje poslanika je jedan od šest temelja islamskog vjerovanja, Allah Uzvišeni je objavio: Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i Knjige Njegove, i poslanike Njegove: “Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.” (El-Bekara, 285.).

Citirani ajet stavlja u obavezu da se vjeruje u sve poslanike, Allah im mir i spas darovao, bez izdvajanja ijednog od njih, vjerujući u neke, a poričući poslanstva drugih poslanika kao što je to slučaj kod Jevreja i kršćana.

U pojašnjavanju vjerovanja – imana, Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Da vjeruješ u Allaha, u Njegove meleke, u Njegove Knjige, u Njegove poslanike, u Sudnji dan i u određenu subinu, bilo dobro ili zlo.” (Muslim, 8).

Šta znači vjerovati u poslanike

To je čvrsto uvjerenje da je Allah Uzvišeni svakom narodu, od njih samih, slao poslanika koji će ih pozivati u ibadet – pokornost i robovanje samo Allahu Svemogućem, Koji nema sudruga, vjerujući da su svi poslanici iskreni u govoru, njihova iskrenost je osvjedočena, najpobožniji su, oni su povjerljivi, upućeni i na Pravi put upućuju, dostavili su sve što im je od Allaha Uzvišenog objavljeno, ništa nisu skrili, niti izmjenjivali, dodavali ili oduzimali objavljenom, o čemu je Uzvišeni kazao: A zar su poslanici bili dužni što drugo već da jasno obznane? (En-Nahl, 35.).

Šta sve obuhvata vjerovanje u poslanike?

  1. Vjerovanje da su njima objavljene poslanice uistinu od Allaha Uzvišenog, te da se sve slažu u pozivanju na ibadet – robovanje i pokornost Allahu Uzvišenom bez pripisivanja sudruga Njemu Uzvišenom. On je objavio: Mi smo svakom narodu poslanika poslali: “Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!” (En-Nahl, 36.).

Ponekad su se šerijat – praktični vjerozakoni, van domena vjerovanja, dati vjerovjesnicima međusobno razlikovali u halalu i haramu, dopuštenim i zabranjenim stvarima shodno potrebama i stanju određenog naroda, o čemu Allah Uzvišeni kaže: Svima vama smo zakon i pravac propisali. (El-Ma’ida, 48.).

  1. Vjerovanje u sve poslanike i vjerovjesnike, potvrđujući poslanstvo svakog poslanika pojedinačno kojeg je Allah Uzvišeni spomenuo u objavi, kao što su: Muhammed, Ibrahim, Musa, Isa, Nuh, Allah im mir i spas darovao, dočim poslanstvo drugih vjerovjesnika nepoznatih po imenu potvrđujemo općenito. Onaj ko pronevjeruje i ne prihvati jednog poslanika, time je odbacio sve druge poslanike i našao se u statusu kufra – nevjerstva glede Allahovih poslanika.
  1. Prihvatanje autentičnih predaja o događajima iz života poslanika, vjerujući u njihove mu’džize – nadnaravna djela ili čuda koja im je Allah Uzvišeni darivao radi potvrde poslanstva, navedenih u Kur’anu ili Sunnetu, kao što je razdvajanje mora pred Musaom, Allah mu mir i spas darovao.
  1. Postupanje po šerijatu poslanika koji nam je poslat od Allaha Uzvišenog, a u našem slučaju to je posljednji i najčasniji poslanik Muhammed, Allah mu mir i spas darovao.

Osobine i odlike poslanika

  1. Oni su obični ljudi, razlikujući se od drugih samo po tome što ih je Allah Uzvišeni izabrao za poslanicu i dostavljanje objave, Uzvišeni je rekao: I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo objavljivali. (El-Enbija’, 7.).

Vjerovjesnici nemaju nikakve odlike gospodarstva i božanstvenosti, to su obični ljudi koji su dosegli vrhunac moralnosti i lijepog ponašanja, najplemenitijeg su roda, najrazboritiji i najumniji su među svojim sunarodnjacima, vrsni su i mudri retoričari, pa su time bili najpogodniji za preuzimanje i dostavljanje Allahove objave drugim ljudima.

Za dostavu objave čovječanstvu Allah Svemogući je izabrao ljude za poslanike kako bi na jednostavan način mogli biti uzor svojim sunarodnjacima, a samim tim olakšan je i način slijeđenja poslanika u prakticiranju vjere, što ne prelazi ljudske mogućnosti i sposobnosti.

  1. Allah Svevišnji je odlikovao poslanike položajem poslanstva i primanjem objave između svih drugih ljudi, o tome je On rekao: Reci: “Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog.” (El-Kehf, 110.).

Poslanstvo i vjerovjesništvo nisu stečeni duhovnom čistotom, razboritošću ili pronicljivošću, već je to Božanski izbor i odabir. Allah Uzvišeni je posebno izabrao poslanike ispred svih drugih ljudi, On je objavio: A Allah dobro zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje. (El-En’am, 124.).

  1. Vjerovjesnici su nepogrješivi u dostavljanju objave od Allaha Svevišnjeg. U prenošenju Allahovih naloga nisu pravili greške a isto tako i u izvršavanju i provođenju onoga što im je spuštano od Allaha Svemilosnog.
  2. Iskrenost ili istinoljubivost (sidk). Poslanici, Allah im mir i spas darovao, bili su iskreni u svojim riječima i na djelima, Svemogući je kazao: “Eto ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su istinu govorili!” (Ja-sin, 52.).
  3. Strpljivost (sabr) Oni su pozivali u Allahovu vjeru; donosili radosne vijesti i upozoravali na prijetnju i kaznu Božiju, strpljivo podnoseći raznovrsne uvrede, prijetnje i torture, ne posustajući na Allahovom putu s ciljem dominiranja Njegove riječi, o čemu je Uzvišeni objavio: Ti izdrži kao što su izdržali odlučni poslanici. (El-Ahkaf, 35.).

Nadnaravnosti i čuda – mu’džize Allahovih poslanika

Allah Svemogući je potpomogao Svoje poslanike i potvrdio njihovo poslanstvo i istinitost poziva raznim okolnostima i mnogobrojnim dokazima, a od toga su i mu’džize – nadnaravna djela i čuda koja prevazilaze ljudske mogućnosti da učine slično, a s ciljem potvrde poslanstva i istinitosti vjerovjesničke misije.

Šta znači pojam mu’džiza? To su djela koja izlaze van okvira uobičajenih zakonitosti u prirodi, koje Allah Uzvišeni pokazuje preko Svojih vjerovjesnika i poslanika, ostavljajući sve druge ljude nemoćnima da učine tome slično.

Primjeri nekih mu’džiza:

  • Pretvaranje Musaovog štapa u zmiju.
  • Isaovo obavještenje svome narodu o onome što su jeli i što su ostavljali u svojim zalihama.
  • Rascjepljenje Mjeseca po nagovještaju Muhammeda, Allah mu mir i spas darovao, pred Mekkelijama.